Ponekad poželim da ostavim studije
i upišem neki zanat
pa da budem pekar, limar, moler
da ukrotim struju
i naučim da popravljam bojler
Il’ da budem dimnjačar i donosim sreću
budem majstor za frule
da pravim servise i duvam u staklo
ne morah na fakultet
al’ mi se omaklo
Čudio se meni drugar
šta ima tu da mi smeta
što on da bi bio Bog i glavni
želi svršit’ tri fakulteta
A zar ne bi bilo ljepše sad
misliti na vinograd
u ljubavi biti s njim
kao dragom dičiti se njime
čuvati ga zime
Al’ izgleda da mnogi žele imat’ kola
snažan motor iz Japana
mjesto lične karte kolor televizor
ostaviti život, gledat’ ga u retrovizor
A zasto ne bit’ običan
i voljet’ male stvari
zašto svako mora biti glavni
šta to lijepo ima obraz
zakrpljen sa flekom
zašto sa tugom gledam za čovjekom
Za ovog Šobića imaš desetku od mene! 🙂 Ja sam mislila da su ga svi zaboravili.
Ja sam ostala u 20. veku. 🙂
Kakvi zaboravili… 😀 Hvala Staklenna
Molim i drugi put.
Moja omiljena njegova je „Kako da ti kažem“. 🙂
😀
Dobar izbor
Šobić je uvijek odličan izbor
Njegova pjesma koju ja najviše volim je ova:
O da! I ja je volim! ❤