-Ja se zovem ********* i predavaću vam dva predmeta. Za prvi predmet vam je neophodan ovaj praktikum koji morate popuniti i doneti na ispit. Knjiga praktikum košta 500 dinara, to nije puno, a ionako vam je neophodan. Bez njega ne možete položiti ispit. Da biste mogli popuniti praktikum potrebna vam je ova plava knjiga. Ona košta 1000 dinara. Kopiranje knjige se kažnjava, to znate i sami. Morate imati original. A što se tiče ovog drugog ispita, za njega vam je dovoljna samo ova bela knjiga koja košta takodje 1000 dinara. Naravno, na ispit dolazite sa popunjenim prijavama ispita i sa uplatnicama. Uplatićete na dve uplatnice po 1500 dinara. Toliko od mene. Vidimo se na ispitu.
*““#$%&/$“!*//(%$%#“
Pljacka se nastavlja!
Oni kažu – bez alata nema ni zanata! Međutim, ovakav alat ni nakon izučenog zanata ne vredi ni prebijene pare!
a koliko košta ulaz u zgradu fakulteta?
Ne plaća se ulaz. Plaća se izlaz.
strašno+istinito!
Baš tako. Ja ne vidim kraj takvim navikama.
ni ja 😦
Ipak je najlepše kod vaspitačica i učitelja,
Najpotresnije je što većina stečenih akadameskih titula nisu rezultat realnih uslova istraživanja,stvaranja i beleženja trenutnih okolnosti,već prepoznatljiva „resavska škola“+novac koji je neophodan fakultetima da štancovali diplome koje nisu nigde u svetu priznate.Jedino, što svi zaboravljaju da treba nesebično deliti iskustva i veštine da bi se opstalo ,a to je doživotno.
U ovom slučaju ne mogu kriviti studente. Profesori ti pružaju mogućnost da platiš-pa klatiš. valjda imaš osećaj da ne moraš mnogo da se osećaš ružno kada si platio svoju savest.
A inače, cela ova priča i dešava se na jednom Učiteljskom fakultetu. Bolonja i njena nova pravila…
Nije takva situacija prisutna na navedenoj instituciji.Nedavno mi moje prvenče isprčalo da je njen školski drug na jednom od fakulteta platio knjigu 7ooo dinara.,nažalost.
Žalosno .-(
Sve se ovo i preživi ako nije od onih profesora što znaju za 9(a Bog za 10)…..studenti tada godinama ne mogu dobiti šesticu. Obaraju i uživaju i niko im ništa ne može! E,to je muka!
Pa neka mi posle neko kaže da znanje ne „vredi“ 😉
„Vredi“, naravno. Cena je promenljiva, jer ona zavisi koliko profesora su radila na toj knjizi iz koje ćeš „naučiti“.
И ко каже да су приватни факултети скупи – свуда исти професори-метузалеми, који стрепе једино да им неко млађи не преузме катедру и да добро уновче скрипте писане пре пола века. Наравно, част изузецима, дивним професорима за које се може рећи да су прави интелектуалци (знају, преносе, вреднују…) Мало их је, али има их, на срећу!
Slažem se. Ima ih, i to je ono što nam vraća veru i pomaže da nastavimo dalje.
Ma ljudi… „Sve će to narod pozlatiti“.
Nemojte tako.
Naravno. Svi znamo epilog te priče. A opet ćutimo i gutamo sve što nam se servira.
wow.
pa sto se niko ne buni?
mislim vise na sire proteste studenata.
sloboda se ne dobiva tek tako,
ona se mora zaraditi. nazalost.