Danas je nekom mom poseban dan. U datumu tako puno dvojki, lako se pamti. Pomalo je danas zbunjena, umrljana nespavanjem, a opet tako srećna. Tragovi neuspelog pranja ofarbane kose su pobeđeni. Nema više razloga za suze, mala, zar ne? Ponekad, krišom, ko one strine, tajno kišim na venčanjima. Danas neću. Možda se samo malo više zacaklim. Ali to niko neće videti.
Danas je poseban dan.
Srećno ti bilo, mila! Neka stane svet, neka veju snegovi, neka nas potope kiše, prorade vulkani. Sve je to smešno i tričavo. Ali ti budi srećna i smej se.
Ovo je izuzetno lepa i osećajna čestitka.
Smeh je pola zdravlja…
Da li je zdravlje pola smeha?
Zavisi… Ako se smeješ do suza, a onda prestaneš da se smeješ… onda se zapitaš – vredi li?
srećan je tvoj neko, ima tebe!
neka je sa srećom!
živeli!!
Svaka emocija ima svoju suprotnost.
I svaka, ako je iskrena vredi. Bez obzira na trajanje…
I kao što je gore rečeno: „Ovo je izuzetno lepa i osećajna čestitka“.
Možda, baš zato sto je iskrena.
Eto, ja sam je tako doživeo.
Dobra misao, dobar emotivni stav!